Nemogu vise ovako trpjeti, moram svoju teglju s vama podjeliti, moji vjerni citaoci, patnici moje duse, borderlajneri koji zlicom jedete antidepresive i ljekove za bolove, te oni samo pomalo zbedirani.
I ja kao i vi imam svoju bol, svaki dan je sve gora, svaki dan je nova mora.
Kako pomoci svim tim unesrecenim dusama? U moje davno vrijeme bi takve pojedince okruzila 4-5 drugara, te sakama podjelili svoje suosjecanje po njihovim plecima, glavama i rebrima, problema je nekada bilo puno manje, no danas se suze liju kao potoci kao slapovi, svi imaju pravo na njih, i nema pravih prijatelja koji bi adekvatnom masazom pesnicama poravnali jadne patnike prijatelje....
Biti ce bolje kazu, no ja se samo polako utapam u vasem slajmu... a nije bas ni prijaznog okusa znate.